DSP procesor: zašto tvornički zvučnici mogu zvučati mnogo bolje

Najčešća reakcija nakon prvog slušanja podešenog sistema je: "pa jesu li ovo isti zvučnici?" Najčešće jesu. Ono što se promijenilo je obrada signala prije nego što do njih dođe.

Zašto auto zvuči loše

U kućnom slušanju sjediš na istoj udaljenosti od oba zvučnika. U autu nikad nisi — lijevi zvučnik ti je pola metra od uha, desni skoro dva. Zvuk iz bližeg stigne prvi, mozak ga registruje kao izvor, i cijela slika se "zalijepi" za vrata pored vozača. Dodaj tome staklo koje odbija visoke tonove i sjedišta koja upijaju srednje, i dobiješ zvuk koji ni najbolji zvučnici ne mogu spasiti sami.

Tri alata koja to ispravljaju

• Vremensko poravnanje. Procesor namjerno kasni signal ka bližim zvučnicima za nekoliko milisekundi, da zvuk iz svih pravaca stigne u isto vrijeme. Rezultat: scena se pomjeri sa vrata na sredinu vjetrobrana.
• Ekvilajzer po kanalima. Ne jedan "bas/visoki" za cijeli auto, nego korekcija za svaki zvučnik posebno — jer lijeva i desna strana kabine nisu iste.
• Crossover. Svakom zvučniku se šalje samo opseg koji fizički može odsvirati; visokotonac ne dobija bas, srednji ne pokušava biti subwoofer.

Da li mi treba dodatno pojačalo?

Za tvorničke zvučnike najčešće ne — ugrađeno pojačalo u glavnom uređaju je dovoljno. Dodatno pojačalo ima smisla tek kad ideš na subwoofer ili nezavisne komponentne zvučnike.

Prvo podesi ono što imaš. Većina sistema u serijskim vozilima ima više prostora za napredak u podešavanju nego u novim zvučnicima.

Redoslijed koji se isplati

Ako kreneš od nule: prvo uređaj sa DSP-om i pravilno podešavanje, pa onda — ako i dalje želiš više — zvučnici, i tek na kraju subwoofer i dodatno pojačalo. Obrnut redoslijed košta više, a čuje se manje.